Kultura i umetnost > Art

BORIMO SE VEĆ 10 GODINA Hoće li Bjelo dugme ponovo zasvirati u Domu JNA?

Dom je imao i prostrano dvorište s letnjom baštom i pozornicom koja se montirala po potrebi

Izvor: K1info

Autor: Mirjana Čvorić Gubelić

12/02/2025 > 09:08

podeli vest:

BORIMO SE VEĆ 10 GODINA Hoće li Bjelo dugme ponovo zasvirati u Domu JNA?
Foto: K1info/Mirjana Čvorić Gubelić


Šabački Dom Jugoslovenske narodne armije prošle godine našao se, po oceni organizacija "Europa Nostra" i Instituta Evropske investicione banke, među sedam najugroženijih mesta kulturne baštine u Evropi.

Ovih dana njegova sudbina ponovo je u fokusu, a pored Inicijative "Sačuvajmo Dom JNA" koja okuplja arhitekte i poštovaoce zdanja u borbi za njegovo očuvanje, priključila se Evropska unija i Grad Šabac

Tim povodom u ovom gradu održana je konferencija, sa idejom da se simbol kulturnog i društvenog života Šapca, sagrađen 1962. godine, sačuva od propadanja.

- Na ovom sastanku koji je usledio nakon izrade izveštaja o ugroženosti, šef Kancelarije za saradnju, Delegacije Evropske Unije, gospodin Nikola Bertolini, sugerisao je gradonačelniku Šapca da obnova Doma JNA u Šapcu treba da bude prioritet grada. To podrazumeva da se oformi tim, pripremi Studija izvodljivosti i rekonstrukcije objekta i da se sa tom dokumentacijom konkuriše za  sredstva Evropske unije - kaže Marko Gavrilović iz Inicijative "Sačuvajmo Dom JNA".

Arhitektonski, ovo modernističko remek-delо predstavlja evoluciju arhitektonskog stila posleratnog perioda. Njegov idejni tvorac je arhitekta dr Vladimir Bjelikov, autor  Jugoslovenskog paviljona u Briselu. Trospratna zgrada sa aneksom, od gotovo 1000 kvadrata u osnovi, predstavlja biser grada. Gradilo ga je šabačko Građevinsko preduzeće "Izgradnja" od 1960. do 1962. godine, kada je simbolično, svečano otvoren na Dan armije, 22. decembra.

Među argumentima da se šabački Dom JNA, kao jedini spomenik iz Srbije, nađe na listi Evropa Nostre, organizacije za očuvanje evropskog kulturnog nasleđa, uticao je nivo svesti i posvećenosti lokalne zajednice da ovom arhitektonski vrednom zdanju vrate ugled i mesto u kulturnoj baštini nekadašnjeg Malog Pariza. 

- Naša inicijativa je započela 2015. godine, reagujući na tadašnju odluku grada da se objekat proda. Tada je, praktično formiran pokret lokalne zajednice čiji je cilj bio da se objekat sačuva i privede nameni. Nas 30 arhitekata potpisalo je tada apel gradonačelniku da se to zaustavi. Mi smo građani Šapca i volimo naš grad i nasleđe našeg grada i mislimo da je bitno da ono bude očuvano - ističe Gavrilović.

Ovo je, kako naglašava naš sagovornik kulturno istorijsko nasleđe, mesto susreta i života i neodvojiv deo našeg grada u kome su brojne generacije Šapčana uživale i doživljavale lepe trenutke, otuda i volja da se sačuva za buduće generacije. 

- Mi se već 10 godina borimo. Radićemo sve što je u našoj moći, pružićemo svu pomoć gradu da se pripremi potrebna dokumentacija i nastavićemo sa ostalim aktivnostima. uz podršku građana - ističe Gavrilović.

Od izgradnje, šezdesetih godina prošlog veka, objekat u strogom centru bio je glavno stecište društveno-kulturnih dešavanja i najreprezentativnija ustanova ovog tipa u gradu. 

U sebi je sadržao prostorije različite namene: hol/galeriju u prizemlju, multifunkcionalnu salu sa binom za scenske priredbe i koncerte, opremljenu kino-projektorom za bioskopske projekcije, zatim kuglanu, salu za sastanke, kafe-restoran sa krovnom baštom, šah-salu, čitaonicu sa bibliotekom, salu za bilijar i stoni tenis, kancelarije.

Dom je imao i prostrano dvorište s letnjom baštom i pozornicom koja se montirala po potrebi.

U njegovoj velikoj sali prve koncerte u Šapcu imali su Bijelo dugme, Indeksi, EKV, Zabranjeno pušenje i druge pularne muzičke grupe bivše države. Trospratna zgrada u isto vreme odisala je evropskom urbanom atmosferom i lokalnom emocijom.

Od početka dvehiljaditih zbog loše politike upravljanja jedna po jedna njegova sala je zatvarana i Dom je gubio na aktuelnosti, dok na vrata kultnog mesta grada nije stavljen katanac. Svojinskom transformacijom 2008. godine prešao je u „ruke“ grada, ali se i dalje nije ulagalo u obnovu.

Tek kada se zahvaljujući inicijativi arhitekata i građana, kao jedini objekat iz Srbije našao na listi koju je zajedno sa Crkvom Svetog Petra u Đesateu, Sinagogom u Sijeni, kulturnim lokalitetima oštećenim u razornim zemljotresima u Turskoj, simbol kulturnog i društvenog života Šapca skrenuta je pažnja na značaj i potencijal koji može doneti gradu ako se pristupi njegovom obnavljanju.

BONUS VIDEO: 

Ostavite komentar