KAD NA VELIKI PETAK SVANE DAN Tiho se ustaje, a jedna stvar se prvo radi za zdravlje i mir u kući
podeli vest:

Veliki petak je dan kada se ne peva, ne veseli i ne radi ništa što bi remetilo tišinu bola kroz koji je prošao Hristos. To je dan tišine, sabranosti i molitve, kada se ne govori mnogo – ali se mnogo oseća.
U pravoslavnoj tradiciji, ovaj dan se obeležava bez liturgije – izuzetak je samo kada pada na praznik Blagovesti. Strogo se posti, jede se samo suvi hleb i pije voda, a crkvena zvona ne zvone – jer su ona simbol radosti, a ovaj dan je dan žalosti. Umesto njih, bogosluženja se najavljuju drvenim klepalom, čije otkucaje narod doživljava kao poziv duši da se umiri.

Običaji koji se prenose s kolena na koleno
Na Veliki petak, domaćice boje uskršnja jaja – najčešće u crvenu boju, koja simbolizuje Hristovu krv. Prvo obojeno jaje se zove čuvarkuća i ono se ostavlja do narednog Vaskrsa, čuva se u ikoni ili negde na posebno mesto u kući, verujući da donosi zaštitu i zdravlje porodici.
Pre nego što se jaja stave da se kuvaju, domaćica se prekrsti i pomoli Bogu, a u vodu dodaje malo osvećene vodice – bogojavljenske ili vaskršnje. To jaje, farbano u molitvi i tišini, smatra se najsvetijim.
Ne puca se jaje, ne čuje se smeh, ne pale se televizori – dan protiče u miru i molitvi.
Šta kaže narod?
Stariji ljudi kažu:
– „Ako na Veliki petak pada kiša – neće biti šljiva.“
– „Ako je sunčano i tiho – biće rodna godina.”
Narodna mudrost ne odražava samo prognozu, već i verovanje da priroda sama ćuti i osluškuje – jer je Isus stradao za sve nas.
Kada na Veliki petak svane dan, prva misao treba da bude tiha, a ruka nežna. Neka svako jutro počne molitvom i toplom svećom – za zdravlje, za mir, za porodicu. Jer ovaj dan ne traži mnogo – traži samo da zastanemo, da zaćutimo, i da se setimo ljubavi koja je pristala na krst, da bismo mi imali nadu.
BONUS VIDEO:
Ostavite komentar