Vesti > Društvo

ORUŽARKA Ana Simonović o DEČAKU UBICI: Nije problem u SIMULACIJI, nego u PORODICI

Naš Zakon o posedovanju oružja vrlo je strog, manjkavost leži u njegovoj primeni, smatra oružarka

Izvor: K1info

05/05/2023 > 20:16

podeli vest:

ORUŽARKA Ana Simonović o DEČAKU UBICI: Nije problem u SIMULACIJI, nego u PORODICI
Foto: Tanjug/Vladimir Sporčić/privatna arhiva


Tokom prvog časa u školi “Vladilav Ribnikar” na Vračaru juče se desila nezapamćena tragedija u kojoj je život izgubilo osmoro učenika i školski čuvar. Trinaestogodišnji K. K. u svoju osnovnu školu došao je naoružan sa dva pištolja i četiri Molotovljeva koktela i napao prvo čuvara škole, a zatim krenuo da puca na svoje školske drugove. 

O ovom događaju govorila je ovoga jutra u Uranku na K1 televiziji oružarka Ana Simonović. 

- Nisam čula audio snimak koji se pojavio, u medijima sam pročitala da je u pitanju CZ i malokalibarski pištolj koji služi prvenstveno za sportska takmičenja, za šta je i izdata dozvola njegovom ocu. Što se tiče ovog pištolja CZ, to je klasičan pištolj sa 15 metaka koliko staje u njegov okvir. Za obuku za upravljanje ovim pištoljem nije potrebno puno vremena. Kada govorimo o K. K, u pitanju je dete koje je više od tri godine treniralo Er soft, to je vojno-taktička simulacija i odatle je imao preciznost – rekla je oružarka. 

Šta je Er soft koji je Kosta K. trenirao tri godine?

- To je ekstremni sport, napredna verzija Pejntbola nekadašnjeg. To je klasična vojno-taktička simulacija gde imate pištolj, pušku, mitraljez, snajper, šta god zamislite, kao što ima u igricama. Njegov plan škole je kao iz igrica, dete je treniralo Er soft, samo što je sve te veštine koje je steklo tamo, iskoristilo na potpuno pogrešan način. Na tim treninzima mogu da prisustvuju deca u pratnji roditelja. Ovog dečaka je otac vodio na treninge Er softa. Ovaj sport se trenira na posebno napravljenim poligonima kojih ima nekoliko u Beogradu. K.K. je trenirao zajedno sa svojim ocem. To je antistres igra današnjice, da tako kažem. Da naglasim, to nije ništa loše, bolje da dete dođe da trenira to, nego da sedi kod kuće i igra igrice. Odatle ovom detetu i poznavanje oružja, jer 90% znanja o oružju steknu kroz igrice. Konkretno, u situaciji o kojoj govorimo, preciznost, poznavanje menjanja okvira i punjenje je odatle. Er soft ne možete da dođete da igrate ako imate ispod 18 godina. Ako dođete sa roditeljem, možete da igrate dok god vam zaštitna oprema ne spada. Postoji i Laser tag, gde mlađa deca masovno slave rođendane, a slično je Er softu. Skuplje replike oružja koje se koriste u Er softu, od 200-300 evra su verne kopije pravog oružja i te puške koje se koriste u ovom sportu mogu da trzaju kao prave. Ove skuplje replike oružja su vrlo verne replike pravog oružja, jedan kroz jedan su verne replike  – kazala je Ana Simonović.

Foto: K1TV

 
Tri odlaska u streljanju nisu dovoljna za spretno baratanje pištoljem

- Za tri sata u streljani ne može da se nauči ovako vešto upravljanje oružjem. Ne može da se stekne neko posebno znanje. Imam i ćerku od 14 godina i moja deca su se kroz moj posao upoznala sa oružjem, ali vi ne možete da ne čujete rečnik dece na ulici kada pričaju o igricama. Oni apsolutno znaju šta je Aka, šta je Glok, Bereta, CZ, koji ima koliki domet, koliko okvira koji ima, jednostavno deca to znaju iz igrica koje se zovu “pucačine”. Ja mom detetu nisam priuštila Plejstešn koji košta hiljadu i nešto evra da bi na njemu mogla da igra igrice koje su takozvane pucačine. 

Problem nisu igrice, već porodica

- Nije problem ni u Er softu, ni u Pejntbolu, Laser tagu, problem leži u funkcionisanju te porodice. Ako je neko trebalo da dobije dozvolu za sportsko oružje, to je njegov otac. Ispunjavao je bezbednosne procene, nema nikakvu kaznu, ni psihičkih problema, zdravstvenih problema… Ali niko nije znao da su oni jednostavno iz jedne disfunkcionalne porodice, gde je dete očigledno bilo zapostavljeno. Ja to pričam kao majka. Recimo, ja kao majka znam kad moje četrnaestogodišnje dete treba da se razboli jer joj u očima vidim da nema taj sjaj, vidim kako se ponaša. Možda to nekome deluje previše strogo, ali ja svoju decu pratim. Ja njima pregledam sadržaje koje su gledali na Guglu, pregledam im telefone, znam kad treba da dođu iz škole, znam šta su jeli, gde idu, kad im je trening. Apsolutno pratim tok njihovog dana. Moram da vidim šta se dešava sa mojim detetom. Ne mogu da propustim činjenicu da je moje dete napravilo kući recimo četiri molotovljeva koktela, a da ja to ne vidim. Gde sam ja bila? Šta sam ja radila? Kada govorim sa strane struke, baratanje oružjem, taktika, poznavanje oružja… tri odlaska u streljanu nisu bila dovoljna da se proizvede sve ovo od juče. Ali opet kažem, nije problem ni u Er softu, ni u streljani, ni u oružju, problem je samo u funkcionalnosti porodice – istakla je Ana Simonović.

Za Er soft nema psiholoških procena

Ne vrše se procene psihološkog zdravlja za ovaj sport, kao što nažalost ne postoje ni analize u nekim drugim sferama gde bi trebalo da postoje. 

Naš Zakon o posedovanju oružja vrlo je strog, manjkavost leži u njegovoj primeni 

- Ja sam dete iz tradicionalne porodice i slažem se sa napisima u medijima koji su se pojavili - nekad ste imali pušku iznad svakog ognjišta. Pištolj je bio u svim kućama. Devedesetih godina je bilo toliko oružja, ali ovako nešto se nije desilo nikad. Imamo izuzetno strog Zakon o posedovanju oružja, čak i u mojoj sferi, po pitanju filma, previše strog zakon. Po pitanju zakona nemamo nikakvu manjkavost. Suština je u primenjivanju svega toga. Dozvolu za oružje kod nas je jako teško dobiti, morate da prođete sve bezbednosne procene, da dođete u posed oružja, da imate novca da kupite oružje. To je jako skup sport. Da biste posedovali oružje, imate tri osnova – da ste lovac, da ste član sportskog društva i da vam je ugrožena bezbednost. Dozvolu za posedovanje oružja na osnovu kriterijuma da je ugrožena bezbednost jako retko srećem. Većinom je to sportsko oružje ili lovačko. 

Status u društvu ne dokazuje funkcionalnost porodice

- Ugledni građanin, poznati radiolog, poznati naučnik, njegovu funkcionalnost u porodici nijedna diploma, niti status u društvu ne dokazuje. Šta se dešava iza njegova četiri zida, kakav je odnos u njegovoj porodici i prema deci, to znaju samo oni. Niko ne može da zna zašto je došlo do psihopatskog okidača kod deteta od 13 godina. U njihovoj porodici se nešto dešavalo što niko nije znao. 

Bilo kakva prijava dovodi do oduzimanja oružja

- Da je njegova supruga, ili bilo ko drugi, podneo bilo kakvu prijavu protiv doktora, ili za bilo kakvo ugrožavanje bezbednosti (u saobraćaju ako napravite udes) - automatski vam se oduzima oružje. Imati vlasništvo nad oružjem je jako teško – kazala je oružarka oružarka Ana Simonović u Uranku.

 

Ostavite komentar

Milena

Apsolutno se slazem gđo Simonovic. Moja braca i ja smo odrasli pored ocevog oruzja. Nismo imali sef, oruzje je bilo sklonjeno ali ne i zakljucano. Nikad ali nikad nam nije palo na pamet da ga dodirnemo rukom. Imamo izuzetno stroge zakone po pitanju oruzja i njihovim poostravanjem nista se nece promeniti. Zato sto nije stvar u oruzju. U vaspitanju je stvar. I u ni u cemu drugom. Dakle u roditeljima, ali ne zato sto su drzali oruzje nego zato sto malog degenerika nisu vaspitali kako treba. Dalje je stvar u PP sluzbi skole (psiholog, pedagog), koje za 7 godina nisu prepoznale serijskog ubicu, nego uglavnom setaju po skoli i sprovode neke sumanute istrage o međusobnom ogovaranju dece. Pouzdano ovo znam jer su mi oba sina zavrsila Ribnikar. Sto rece stariji, vise sam vremena proveo kod psihologa i pedagoga nego na casovima, i to za gluposti, tipa gurkanje, izlazak na odmor kroz prozor, cepanje Yugio karata. Toliko je kinjen beskrajnim seansama da sam ga dnevno pitala kako je bilo u PP. Srecom izrasli su u divne ljude, pune empatije, koji jos uvek dovlace napustene macice. Nikada nam nije palo na pamet da njihovo vaspitanje prepustimo PP sluzbi, skoli i drzavi. Muz i ja smo bili prilicno strogi, ali nikad surovi. A nacin na koji se predsednik obraca građanima izaziva mucninu i bes

06.05.2023 09:23