NUMANAGIĆ: U glumačkom poslu presudna je sreća...ima rivalstva, ali ne previše

Glumica Zlata Numanagić kaže da je u glumačkom poslu presudna sreća, da joj je žao što nikada nije imala priliku da sarađuje sa Raletom Milenkovićem i da Tanja Bošković nikada nije iznela razloge zbog kojih je odustala od serije "Srećni ljudi".

Numanagić je istakla za Tanjug da je prilikom preuzimanja uloge Lole Golubović, koju je pre nje tumačila Bošković, zamolila scenariste Ljiljanu i Sinišu Pavića da lik približe porodičnoj ženi.

"Nisam tako atraktivna kao Tanja. Mogu da se 'namunjim', ali teško mi je da toliko dugo igram fatalnu ženu, jer to jednostavno nisam ja. Zahvalna sam što su mi pomogli da se izborim sa 'vrućim krompirom' i uklopim u već uhodanu ekipu, jer to nije ni lako ni zahvalno", rekla je glumica.

Dodala je da joj je Bošković pružila podršku za preuzimanje uloge u seriji, koja je snimana od 1993. do 1996. godine u režiji Slobodana Šuljagića i Aleksandra Đorđevića.

"Rekla sam Aci da želim da pozovem Tanju i saznam zbog čega je odustala, jer nisam želela nikome da uzimam posao i 'hleb'. Međutim, ona mi je rekla: 'Ne, ti ćeš to bolje. To je uloga više za tebe nego za mene'. Ipak, lik je prvobitno bio pisan za nju lično", prisetila se Numanagić i dodala da je u isto vreme seriju napustila i glumica Dubravka Mijatović.

Govoreći o glumačkom pozivu, Numanagić je naglasila da umetnika može oblikovati uloga koja mu omogućava da razbije predrasude, dodajući da poznaje kolege koji su se tek u četrdesetim i pedesetim godinama u potpunosti otvorili i ostvarili kao glumci.

"Pitanje je gde kliknete, koja uloga vas inspiriše bez straha da ne preterate i ne preglumljujete", rekla je glumica.

Istakla je da je u poslu imala sreće, uprkos ražličitim razmišljanjima i strahovima i da glumu nikad nije smatrala karijerom.
"Namerno nisam davala veći značaj nečemu što ne bi trebalo da ga ima. Specifičan je, i samo se po tome razlikuje od drugih poslova", smatra glumica.

Sećajući se prvih glumačkih iskustava, Numanagić je ispričala da je još kao tinejdžerka pratila probe u pozorištu Dadov, gde se u to vreme pripremala predstava po romanu "Višnja na Tašmajdanu" Siniše Pavića.

"Gledala sam probe i činilo mi se da se ta predstava igra 'sama od sebe'. Tada sam pitala reditelja (Mihaila) Tošića: 'Da li mogu da dobijem alternaciju za ulogu Višnje'. Bio je zatečen, jer u amaterskom pozorištu niko nije tražio alternaciju. Na kraju, ulogu sam i dobila, ali sam kasnije žalila jer je Irena Kalafatović, koja je prvobitno bila izabrana, to teško podnela i plakala je. Možda baš zbog toga nikada kasnije nisam tražila alternaciju", ispričala je Numanagić.

Ona je otkrila da je pre Akademije glume snimala filmove kao amater, sarađujući sa istaknutim rediteljima poput Miće Popovića i Žike Pavlovića.

"Branko Cvejić, Predrag Ejdus i Vlada Putnik, koji su tada već studirali glumu, nagovarali su me da upišem Akademiju. Iako nisam primljena iz prvog pokušaja, kasnije su mnoge devojke iz te generacije odustale od glume, dok sam ja ostala u profesiji", rekla je glumica.

Numanagić je istakla da joj je žao što nikada nije delila scenu sa Raletom Milenkovićem, kojeg izuzetno ceni, ali i da je imala privilegiju da igra sa "izuzetno kredibilnim glumcima" poput Baneta Zeremskog, Branka Đurića, Duška Golubovskog i Bate Paskaljevića.

"Na samom početku karijere imala sam priliku da nastupam sa Čkaljom, koji je bio popularan u humoru koliko i Đorđe Marjanović u muzici", istakla je.

Prisetivši se uloga Seke i Dragane u filmu "Otpisani" i seriji "Povratak otpisanih", izjavila je da je "uvek bilo udobno" da radi sa rediteljem Đorđevićem.

"On je bio gospodin, kontrolisao nas je kao da smo sportisti - da li smo otišli da spavamo, brinuo je da se neko ne napije i sutra dođe neugledan pred kameru. To nije moglo da se dogodi sa njim, jer smo stalno imali probe", kazala je Numanagić.
Govoreći o odnosima među glumcima, istakla je da u glumačkom svetu ima manje sujete nego što se obično misli.

"Glumačko jato je prilično dobro. Ima tu rivalstva, ali mnogo manje nego u nekim drugim profesijama", ocenila je Numanagić.

Sećajući se izbora koje je pravila u karijeri, glumica je istakla da je uvek vodila računa o tome da se oseća prijatno u ulozi.
"Imala sam scenu u predstavi u kojoj sam trebala da budem ogrnuta samo peškirom. Iako su me ubeđivali da to nije veliko razgolićavanje: 'Nisi bundu obukla', rekli su, međutim, nisam se osećala komotno i na kraju tu ulogu nisam ni dobila, već moja drugarica Tanja Bošković“, zaključila je Numanagić.

BONUS VIDEO:

 

Ostavite komentar