Vesti > Društvo

Igor Jurić o REGISTRU PEDOFILA: Oni koji žele da naude DETETU moraju da znaju šta ih čeka!

Jurić je prokomentarisao i podizanje optužnice za osumnjičene da su ubili dvogodišnju Danku Ilić.

Izvor: K1info

Autor: Mina Duduković

24/09/2024 > 11:15

podeli vest:

Igor Jurić o REGISTRU PEDOFILA: Oni koji žele da naude DETETU moraju da znaju šta ih čeka!
Foto: K1 televizija


Registar pedofila u Srbiji svake godine beleži porast sa oko 100 novih imena, ali ta imena i dalje ostaju nedostupna javnosti. 

Postavlja se pitanje zašto je tako i ko štiti počinioce.

Dodatno, nedavno je javnost šokirala vest da je poznati bosansko-hercegovački glumac Moamer Kasumović uspeo da otplati zatvorski dug za silovanje sa iznosom od dva miliona dinara. 

Koji su mehanizmi pravde u ovakvim slučajevima i da li zakon zaista važi jednako za sve, ili neki ipak prolaze nekažnjeno? O tim dilemama  u emisiji "Uranak" na televiziji K1 govorili su Igor Jurić, direktor Centra za nestalu i zlostavljanu decu i Marija Petrović iz Centra za prava deteta.

Igor Jurić smatra da je jako važno da registar pedofila bude javan.

- Svest građana o ovom problemu je na višem nivou i prijave su sve češće. Kontinuirana akcija "Armagedon", usmerena na seksualne predatore na internetu, pokazuje rezultate. Sudovi su počeli efikasnije da rade, a presude sve češće postaju pravosnažne. U registar pedofila mogu biti uneta samo lica pravosnažno osuđena za ovakva dela. Brojke me ne iznenađuju, jer dovoljno je otvoriti profil na bilo kojoj društvenoj mreži, bez postavljanja fotografije, i navesti da ste devojčica od 12 godina. U roku od nekoliko sati stići će vam na stotine poruka od nepoznatih osoba. To je, nažalost, svakodnevna pojava u našem društvu, koje je suočeno s mnogim anomalijama, uključujući prisustvo seksualnih predatora i pedofila - kaže Jurić.

On objašnjava i zašto registar pedofila nije dostupan javnosti: 

- Registar je nedostupan i veruje se da svest u našem društvu još nije na tom nivou da bi objavljivanje takvih informacija bilo bezbedno, jer bi to moglo ugroziti živote tih ljudi. Ipak, smatram da bi registar trebalo da bude javan, ali mislim da je potrebno da Ministarstvo pravde pokrene širu javnu raspravu na tu temu, kako bi se čulo i mišljenje o ljudskim pravima. Svaki put kada se desi neki slučaj, naročito kada su žrtve deca, otvori se pitanje javnog registra pedofila, ali nažalost, do sada nismo preduzeli ništa konkretno po tom pitanju - objasnio je Jurić. 

Foto: K1 televizija

 

Prema njegovim rečima registar pedofila mora biti javan iz nekoliko razloga.

- Pre svega zbog zaštite prava deteta, jer smatram da mi treba da brinemo o pravima deteta, a ne o pravima zlostavljača. Verujem da će naše društvo, u nekom trenutku, postati dovoljno svesno da razume da oni koji žele da naude detetu moraju znati šta ih čeka. Javna osuda seksualnih prestupnika mnogo je teža od bilo koje zatvorske kazne, i to je prva stvar na koju će se oni obazirati. - dodaje.

Igor Jurić napominje da osobe koje se nalaze u registru seksualnih zlostavljača moraju biti pod posebnom prismotrom policije.

- Ova kontrola traje određeni period, a te osobe moraju da se javljaju, da budu dostupne i da se prijave ako planiraju putovanje u inostranstvo. To podrazumeva i telefonsko javljanje. Takođe, moram da napomenem da smo imali nekoliko slučajeva seksualnih prestupnika u unutrašnjosti, gde je veliki broj sudija nije upoznat s 'Marijinim zakonom', niti s mogućnošću uslovnog otpusta - rekao je Jurić, što je veoma iznenadilo Jovanu Joksimović:

"Kako je to moguće? To zvuči kao da nisu završili fakultet. To je novi zakon, koji su sigurno dobili na uvid," dodala je Jovana, dok se Jurić nadovezao da se takvi slučajevi i dalje dešavaju.

Igor Jurić se osvrnuo i na slučaj bosanskog glumca koji je otplatio zatvorski dug od oko 18 hiljada evra kakva se poruka šalje u javnosti.

- Kada govorimo o poruci, imamo određena blaža krivična dela koja se mogu nadomestiti novčanim iznosom, s čime se nikako ne mogu složiti. To je, pre svega, loša poruka za žrtve. To je opomena njima: 'Ukoliko me prijaviš, proći ćeš isto kao onaj poznati glumac iz medija. Ja imam moć, novac i mogućnost da prođem nekažnjeno za ono što sam radio.' To je jako loša poruka, jer nismo svesni kroz kakvu traumu ta deca prolaze i koliko hrabrosti je potrebno da bi nešto prijavili. Kada vide ovakvu poruku u javnosti, ona je signal svim žrtvama da ne prijavljuju - istakao je Jurić.

- Imali smo slučaj u Šidu, koji je nedavno završen. Pravosnažna presuda iznosila je 11 godina zatvora, a hranitelj se nagodio. Priznao je dela za koja je optužen od strane žrtve i dogovorio uslovnu kaznu od jedne godine. Sreća je da je to došlo u javnost, koja se podigla, a mi smo bili pravosnažni zastupnici u postupku, tako da je taj čovek na kraju osuđen na 11 godina. Neverovatno je da mora da se podigne cela javnost da bi se shvatilo koliko su nepravde prema žrtvama seksualnih zlostavljača velike i koliko ih zapravo ne štitimo.

Reči je bilo i o suđenju Miroslavu Milki Aleksiću, čije suđenje traje 1361 dan traje suđenje Miroslavu Miki Aleksiću

- Koliko će to suđenje trajati, ne znam i nekako mi se čini da se sve to odugovlači kako bi se ceo slučaj gurnuo pod tepih i da se na neki način zaboravi. Vrlo nam je kratko pamćenje. U ovom slučaju se radi o poznatim ličnostima, ali i kada su u pitanju i anonimne osobe, mi se kao javnost vrlo brzo okrenemo. Danas kada čitate komentare na društvenim mrežama, videćete mnogo osude na račun Milene Radulović, kako se oblači, u kojim filmovima glumi, kako se ponaša i kako glumi. To su sve osude koje vrlo lako mi pročitamo i ne reagujemo. Veliki broj žena se vrlo solidarišu sa počiniocima i optuženima za zločin, što je meni strašno - kaže Jurić i dodaje da smo mi kao nacija jako licemerni.

- Imali smo slučaj Gorana Jevtića, koji je pravosnažno osuđen, a jedna grupa glumaca se solidarizovala s njim. S druge strane, nisu želeli da glume s Branislavom Lečićem, jer su smatrali da je kriv, iako optužnica nije bila podignuta. Nisu se solidarizovali sa Danijelom, dok su ovde stali na stranu zlostavljača. Zašto se solidarisao s Goranom, a nisi s Branislavom, koji nije pravosnažno osuđen, bez obzira na to što imam svoje mišljenje o toj situaciji? Tumačim to kao licemerje. Ako mi je osoba bliska i draga, to ne znači da ne može biti seksualni zlostavljač. Imao sam veoma visoko mišljenje o Lečiću do trenutka kada su izašle te informacije. Verujem Danijeli i verujem žrtvi. Branislav je bio ambasador naše fondacije. Kakav bi ja bio čovek da na osnovu toga što je bio deo naše priče, ne verujem da može biti zlostavljač? - rekao je Jurić i dodao šta ometa pravosuđe da veruje žrtvi, konkretno u slučaju Danijele Štajnfeld:

- Ako je neko mlada glumica, ti kao jedan stariji i iskusniji kolega želiš da dominiraš, i želiš da se igraš ambicijama te mlade devojke. Najviše osuđujućih komentara sam dobio upravo kada sam stao na stranu Danijele Štajnfeld. Komentari su bili: šta bi to njemu trebalo? To su najviše žene komentarisale. Za mene je to bio socijalni eksperiment, da vidiš koliko se žrtvama ne veruje, čak i od strane onih koji sutra mogu biti žrtve - dodaje. 

Igor je prokomentarisao i podizanje optužnice za osumnjičene da su ubili dvogodišnju Danku Ilić.

- Čekam da pročitam komplentnu optužnicu, ako uspem da dođem do nje. Ja se nadam da postoje konkretni dokazi koji će sve ovo obrazložiti. Nekako se plašim ako se sve svede na dokaze koje smo imali i do sada, da to neće zadovoljiti javnost, a ni pravdu. Moje lično mišljenje je da ti ljudi nisu imali kacapitet da urade tako jedno krivično delo i vešto da prikriju dokaze i plašim se da će oni biti oslobođeni. Opet uz zadršku dok ne pročitam optužnicu kompletnu - kaže Jurić i otkriva da nije u kontaktu sa porodicom male Danke.

- U jednom mediju sam ponudio pomoć organizacije. Otac se oglasio i bio je ljut zbog moje jedne izjave u nekom postupku kada je devojčica tražena, i nisu to prihvatili," kaže Jurić, objašnjavajući da li majka Danke Ilić sada može da ide na poligraf. To je trebalo da se uradi dok je trajao istražni postupak. Sada je podignuta optužnica. Naravno da su novi dokazi relevantni i da će oni poslužiti. Lično sam rekao da bih, da sam na njihovom mestu, otišao na taj poligraf nakon porođaja, zbog sebe i svoje porodice - dodao je Jurić.

- Najvažnije je da se telo pronađe. Ne mogu da razmišljam iz pozicije roditelja, ne bih mogao da zapalim sveću, a da mi telo Tijane nije pronađeno. Mogu samo da pretpostavim kakva je to bol i koliko je to teško, ali lično bih dao sve od sebe da bih skinuo sumnju sa sebe - zaključio je Jurić.

Foto: K1 televizija

 

Marija Petrović objašnjava i koja je svrha javnog registra

- Svrha javnog registra je da zabeleži da je neko osuđen za krivično delo. Istorija pokazuje da su pedofili često povratnici, a registar služi prvenstveno tome da se osigura da, kada odsluže svoje kazne, ne budu u mogućnosti da se zaposle na mestima gde su deca. Pedofili se nalaze upravo tamo gde ima dece - u vrtićima, školama i na dečjim zabavama. Prvenstveni zadatak ovog registra je zaštita dece od takvih opasnosti. Ne vidim potrebu skrivanja identiteta osoba koja su na tom spisku, ali stvar je suviše kompleksna, da bismo danas imali odgovor.

Marija objašnjava i koje izgovore pedofili koriste da bi se oslobodili krivice.

- Ono što otežava borbu protiv organizovane pedofilije jeste to što su, kada god je žrtva maloletno lice, ti predmeti zatvoreni za javnost. Tada moramo da pričamo bez imena i prezimena, ali efekat takvih priča uvek bude slabiji, jer su to nevidljiva lica - deca o čijim sudbinama načelno razgovaramo.

- Suština problema je da je put do pravosudne osude veoma mukotrpan. Zaprećena kazna za krivično delo obljube sa detetom mlađim od 14 godina iznosi najmanje pet godina. Lepo je što je zaprećena kazna visoka, ali ta visoka zaprećena kazna dovodi do oklevanja sudova da izreknu tako visoke kazne, naročito kada su žrtve devojčice od 12 do 14 godina, za koje se često tvrdi da nije bilo prinude i da su seksualni odnosi bili "dobrovoljni".

- U sudskoj praksi, velika oklevanja postoje i jako lakko se oslobađaju pod dva instituta. Pravna ili stvarna zabluba, a to je nisam znao koliko ima godina ili nisam znao da je zabranjeno - rekla je Marija i objasnila da se često žrtvama ne veruje: 

- U toj situaciji imamo veći broj žrtava, zamislite u kakvoj je poziciji jedna anonimna žrtva koja to prijavi. Koliko se to jednoj anonimnoj žrtvi u tom postupku veruje. Uglavnom se ne veruje. Imali smo jedan slučaj kada je Centar za socijalni rad, majku koja je prijavila svoje sumnje da joj je dete žrtva seksualnog nasilja u porodici, prvo njihovo je pitanje je bilo da li ona za to ima dokaz. Onda se pitanje svello na to, da li ima snimljeno kamerom, čin koji je pretpostavila da se dogodio. Toliki stepen neverice, ljudima koji prijave - rekla je Marija i dodaje: 

- U ovom slučaju je protiv majke tužilaštvo pokrenulo postupak za lažno prijavljivanje, jer su procenili da se to dogodilo, uprkos tome što ne postoji nikakav dokaz niti osnov za sumnju da je to njen umišljaj. Za krivično delo lažnog prijavljivanja potrebno je da osoba zna da nije počinila krivično delo, a da vas ipak prijavi. Prijavljivanje seksualnog zlostavljanja u odnosu na dete mora biti slobodno, bez rizika da se vi nađete kao okrivljeni u krivičnom postupku zbog vašeg deteta - objasnila je Marija Petrović. 

BONUS VIDEO: 

Ostavite komentar